Svi smo barem nekadačuli za termin “toksične veze”, ako ne, i bili ili na žalost, ostali u takvima. Znamo li šta su one zapravo, koje su njihove karakteristike i kako ih izbeći? Ako spadamo u ovu drugu grupu, onda smo iskusili “čari istih” i upoznali makar neke od karakteristika. Ali jesmo li u mogućnosti da ih izbegnemo, ili kada do njih već dođe i spoznamo njihovo pravo lice, da iz njih izađemo?

Najgora stvar u bitisanju u ovakvoj vezi je što jedan od njenih činioca, a po statistici i brojnim istraživanjima, to najčešće bivaju žene (u manjem postotku i muškarci, da ne bude da samo drvlje i kamenje na njih) nisu ni svesne u čemu su se obrele. Za njih je “ljubav slepa” zbog koje su premne da oproste bukvalno sve.

Biti u takvoj jednoj vezi jednako je biti zlostavljan na bilo koji  drugi način, i vrlo često, u toksične stavove svog partnera se žrtva ovakvih veza “utopi” ili prihvati kao nešto normalno. A svemu tome bi se mogla dodati još jedan faktor, a to je da su određeni toksični i opasni stavovi najčešće romantizovani, popločani dobrim namerama i željama, uvijeni u šareni papir sa velikom lepom ukrasnom mašnom na vrhu. Primamljiva bobmbona puna gorkog fila.

Ovo je jedan od razloga više zašto bi trebalo da znamo ili, za neke, po milioniti put ponovimo i ponavljamo koliko god još puta bilo potrebno, šta je sve ono što smože da se sakrije pod velom romantizma i strasti. Carstvo toksičnosti i psihičkog i mentalnog zlostavljanja. Neka ostane samo na tome… Iako su ovakvi odnosi najčešći u partnerskim, emotivnim, odnosima, treba naglasiti da su veoma česte i na relacijama dete-roditelj-dete, između kolega i poslovnih partnera, u prijateljskim odnosima. Ipak prednjače partnerski odnosi gde je jačina i vrsta emocija specifična pa je i prostor za manipulaciju veći.

Brojni su znakovi pored puta, koje ne vidimo, ne umemo ili ne želimo da vidimo, a jasno ukazuju da se nalazimo u jednoj tipičnoj toksičnoj vezi:

– Specifičan stav (negativan, podrugljiv, ciničan i sl.) prema prijateljima potčinjenog.

– Kontrolisanje i stalan uvid u troškove.

– Praćenje, kontrolisanje i uvid (često prikriven) u događanje i načine korišćenja društvenih mreža;  pokušavanje provere mobilnog telefona.

– Planiranje i organizacija tuđeg život (- potčinjenog) bez pitanja o mišljenje, i poštovanju imanja spostvenog stava.

– “Briga” o vašem imovinsko-pravnom statusu; donošenje odluka u toj sferi bez konsultacija sa vama i bez da imate pravo da se sa istima slažete ili ne.

– Podrazumeva se “naknadu” za usluge koje je učinjena za potčinjenog. Neretka prebacivanja “ja sam tebi učinio/la; sećaš se kada sam ja tebi…; Da ti nisam ja pomogao/la, da li bi ti sada mogao/la…” itd.

– Navođenje na pomisao da (ponekad sa apsolutnom jasnoćom) bez njega/nje ne biste bili/mogli ništa.

– Prekoravanje ili ispitivanje na konto porodično-prijateljskih odnosa.

– Često korišćenje emocionalne ucene.

– Izuzetno izražena, ili još gori oblik, pritajena i prećutna ljubomora, do te mere da se postavljaju zabrane druženje sa ljudima suprotnog pola.

– Paternalistički pristup.

– Pokušaj ili potpuni uticaj na način oblačenja.

– Nipodaštavanje vrlina, sklonosti, znanja, obrazovanja potčinjenog lica.

– Njegovi/njeni problemi su najveći i najteži, vi samo dramite, pa se vremenom povlačite i izbegavate da svoje iznesete, jel su vaši “nebitni.

-Osujećivanje i zanemarivanje interesa ili ambicije koje pokazujete.

– Ako dođe do svađe, uvek morate da popustite, jer u suprotnom može da prođe danima, a da vam se ne obrati; ili ako se obrača, to čini na vrlo drzak, ciničan, podrugljiv način, svaljujući apsolutnu krivicu na vas.

– Direktno ili indirektno vas krivi za probleme koje ima u određenom segmentu svog životu.

– Stalno vas podseća na greške koje ste činili u prošlosti.

Bes i ljutnja se kada prijateljima ili porodici govorite o svojim problemima (naročito ako su oni s njim/njom povezani).

– Zbog prethodne tačke, verovatno više nikome ne govorite o svojim problemima.

– Izbegavate da s njim/njom razgovarate o određenim temama jer znate da neće reagovati pozitivno.

– Donošenje odluka koje će uticati na vas ( i oboje) bez traženja mišljenja, a ponekad i bez da vam se otvoreno stave na znanje.

– Intimni odnosi kada se po njemu/njoj smatraju potrebnim, bez interesovanja da li ste i vi za iste zainteresovani tog momenta, jel se u suprotnomjavlja bes i ljutnja. Žene često pristaju na takve vrste odnosa da ne bi “naljutile” i “izgubile partnera.

– Apstinencija od istih, kao “kazna”.

– Ucenjivanje (ili, direktno, zahtevanje od vas) da prihvatite vrstu intimnog odnosa koji vam se možda i ne sviđa.

– Poređenje sa prethodnim intimnim partnerima.

– Razne druge vrste emotivne, psihičke, fizičke, materijalno-ekonomske i druge manipulacije.

Kao što smo već pomenuli, postoje različite vrste toksičnih veza, ali svaka sa sobom nosi svoje mehanizme. Neki od tih mehanizama su sledeći:

Kontrola: jedan od članova svoj odnos zasniva na moći i dominaciji nad drugim.

Zavisnost ili zavisnost: jedan ili oba člana para trebaju drugog da bi postigli osećaj blagostanja.

Idealizacija: jedan ili oba člana nisu u stanju da prihvate da par ili veza imaju neku vrstu nedostataka.

Laž: jedan ili oba člana svoj odnos zasnivaju na obmani, bilo da bi se dobila lepša slika ili kako bi se izbeglo ulazak u diskusiju. Ili zarad “višeg cilja”.

Dobronamernost: jedan od članova održava vezu samo kako bi osigurao sebe (u bilo kom smislu).

Delegacija: jedan od članova daje težinu svih odluka drugom, dopuštajući sebi da ih vodi par i ne preuzimajući odgovornost ni za jedan aspekt veze.

Nezadovoljstvo: jedan od članova odlučuje da održi vezu suočen sa razočaranjem (na primer, neverstvo, neslaganje u mišljenju i dr.), ali mu to ne oprašta i koristi ovu situaciju da mu često zamera.

Nepažnja: jedan ili oba člana obraćaju više pažnje na bilo koji drugi aspekt nego na odnos kao takav.

A može li se, i kako sve ovo izbeći?

Prvu i osnovnu stvaro koju moramo da prihvatimo je da svako od nas, pod raznim okolnostima, svesno (teško!) ili ne svesno, opravdano (teško!) ili neopravdano, svoje ponašanje može “promeniti” u toksično.

Kroz sve prethodno navedene tačke, možemo barem u nekima (nadam se što manjem broju) da se pronađemo, bili sa “ove ili one” strane, bez obzira da li smo muškarac ili žena.

Neko bi rekao: “ U redu! Ne treba preuveličavati. Ljudi smo i svi po nekada pravimo greške” Tako je. Ali ovde ne govorimo o nasumičnim greškama, onim koje svima mogu da se dogode. Govorimo o patologiji i izmenjenom načinu ponašanja. A to se događa upravo kada se neke ili mnoge od gore navedenih tačaka često ponavljaju ili prelaze u rutinu i “normalno ponašanje”. Ako to primetimo, da, imamo razloga za brigu. Veliki je problem kod onih kod kojih su ova stanja neosvešćena i apsolutno nisu ni svesni u čemu se zapravo nalaze.

Ako primetimo da naš partner/ka ili bilo koja druga osoba, ,poseduje neki od navedenih karakteristika, možemo da uradimo sledeće:

  1. Osnažiti  samog/samu sebe (da, teško je!)

Verovatno vam veza ili komunikacija koju imate postepeno oduzima snagu, sigurnost, preispitujete svoje dostojanstvo i samopoštovanje. Ako ste toga svesni, sami sebe ćete najsnažnije uhvatiti za ruku i izvuči iz brzaka u koji ste upali. Niko nam ne može dati, preneti, presaditi toliko snage volje koliko to možemo sami. Zato je važno osnažiti se kako bi se suprotstavili toj brzoj vodi koja nas nosi u kojoj se polako prepuštamo. Skupi snagu i plivaj ka obali!

  • Razgovor sa porodicom, prijateljima, pa i stručnim licem:

U tome da se osnažite, prilično vam mogu pomoći dragi prijatelji i porodica. Neki od članova istih tih grupa u koje imate najviše poverenja, koji će vas trezveno saslušati, posavetovati i podržati. Nije neophodno “razvodnjavati” priču i praviti od sebe “mučenika” tako što ćete rastrubiti svoj problem svima. Važno je imati osobu od poverenja. Jedna je dovoljna. U koliko imate potrebu, zrelo i pametno bi bilo porazgovarati i sa stručnim licem. Valjda smo te tabue odavno prevazišli, zar ne?

  • Razgovarati sa osobom koja je po vas toksična:

Da. Jednom kada se osetite snažno i odlučno da stanete ispred nje/njega visoko uzdignute glave i jasno i glasno kažete šta vam smeta, na šta pristajete, a na šta ne, i da nećete promeniti svoj stav i mišljenje zato što se to njoj/njemu neće svideti, osećaćete se bolje, sigurnije sami sa sobom. Osećaćete se zdravije. Važno je da govorite jasno, ujednačenim tonom , bez straha i okolišanja, sa poštovanjem. Asertivnost je ključ.

  • Prekinite vezu/komunikaciju. U potpunosti!

Na žalost (ili sreću) u mnogim slučajevima nije moguće doći do onog čuvenog “kompromisa” u koji se mnogi tako olako kunu, niti promeniti način na koji neko iz određenog tipa veze deluje na drugu osobu iz iste, pa je jedino rešenje-prekinuti svaki kontakt i odnos. Niko se neće bolje osećati ako čeka da se samo od sebe nešto dogodi i promeni na bolje. Dokazano, neće.

Ovo je preširoka tema, i sa sobom nosi još mnoge bitne i ključne elemente. Neosporno ću se njima pozabaviti u još nekim od sledećih postova. Neka ovo za sada bude početak, samo zagreban deo po površini. Samo iz ovoga do sada navedenog, jasno je zašto se treba kloniti toksičnih odnosa i osoba koji bez grižnje savesti mogu imati vrlo loše i negativne posledice na naše postojanje.

Nadam se da je ovaj prvi članak makar malo pomogao nekima da raščlane i prepoznaju ono što se oko njih događa i da pomognu sebi da što pre, što manje povređeni, izađu ili izgegni, ovakve vrste odnosa.

Samo hrabro!!!

Оставите одговор