Starenje je proces koji započinje na kraju razvoja i zrelosti, a kojim telo gubi sposobnost da obavlja svoje biološke funkcije. Neke od bioloških promena koje se dešavaju u ovom procesu su: smanjen obrazac hoda, gubitak ravnoteže, pogoršanje mišićnog i koštanog sistema i smanjene sposobnosti vida i sluha. Među kognitivnim promenama možemo primetiti prostorno-vremensku dezorijentaciju i promene u jeziku, pamćenju, pažnji i percepciji. Ovo smanjenje čula i fizičke vitalnosti, zajedno sa tugom zbog gubitka najmilijih sa kojima se stariji ljudi moraju suočiti, može prouzrokovati psihološke promene kao što su zatvorenost u sebi, sklonost ka izolaciji, asteniji, apatiji, melanholiji, neretko i depresiji. Ukratko, gubitak vitalnih motivacija otvara put mentalnim i somatskim patologijama.
Osećanje izolacije i poteškoće u održavanju društvenih odnosa su dodatne predrasude i stigme koje društvo ima prema starijim ljudima. Penzionisanje je, sa jedne strane, socijalno izopštavanje od društva, dok sa druge može, i trebalo bi biti početak jedne nove lepe etape života, ali današnje društvo svojom kulturom produktivnosti i izgleda preti da ga pretvori u bolest. Međutim, stariji ljudi mogu da ostvare svoj potencijal za fizičko, psiho-emocionalno i socijalno blagostanje i žive puno i srećno u starosti.
Muzička terapija je terapija koja pomaže kod oporavka i usporavanju pogoršanja psihičkih, socijalnih i komunikacijskih veština. Poboljšava pažnju i pamćenje, kao i pokretljivost i koordinaciju. Olakšava zdravo izražavanje emocija i razmišljanje o transcendentalnim pitanjima. Povećava samopoštovanje i pomaže u stvaranju i jačanju grupnih veza. Ukratko, nudi trenutak i terapeutski prostor za razmišljanje, pamćenje, stvaranje, slobodno izražavanje i igru koji u velikoj meri poboljšavaju kvalitet života starijih osoba.
Vrlo je efikasna intervencija za lečenje nekih od najčešćih problema i bolesti kod starijih osoba i skoro neizostavno se koristi u većini domova za stara lica u svetu kao jedna od bitnijih terapija.