Shepherd’s pie ili musaka od pire krompira i plavog patlidžana

Shepherd’s pie ili čobanska pita je jelo engleskog porekla od pire krompira i u originalu nadeva od mlevenog mesa. Ja je često zovem i musaka, po nazivu koji je više odomaćen kod nas. Predstavlja jedno od čestih jela na našim trpiezama i jelo koje se može spremiti na razne načine i od raznih sastojaka. Samo je pitanje šta najviše volite da koristite, šta trenutno imate od namirnica pri ruci i koliko volite da se igrate sa različitim ukusima. Evo mog predloga za jednu Veggie Shepherd’s pie od plavog patlidžana i, naravno, pire krompira. Kada sam je spremala pre nekoliko dana, na pola pripreme sam se setila da nisam od početka fotografisala sve delove pripreme, pa ćete mi ovog puta oprostiti na nedostatku one prve grupne fotografije, srećnih i nasmejanih sastojaka koji su za nju potrebni, ali ćemo ih, naravno, nabrojati.

A za ovu čobansku pita-musaku nam je potrebno:

  • 2 veća plava patilidžana
  • 1 veliki praziluk (2 manja)
  • 3 osrednje glavice crnog luka
  • 1 šargarepa
  • 4-5 čenova belog luka
  • 2 dl paradajz pirea
  • 4-5 većih krompira (ili kesica instant pirea-što ubrzava proces pripreme)
  • 2 supene kašike mlevenih oraha
  • 3-4 sitno iseckane suve šljive
  • 1 kafena kašičica suvog peršuna
  • 1/2 kafene kašičice bibera
  • 1/2 kafene kašičice slatke paprike
  • (po volji, možete dodati još neke začine-igrajte se)
  • PISCARALO NIKADA NE KORISTI ???? SO, ali vi možete!
  • prstohvat šećera
  • maslinovo ulje
  • 50gr biljnog kačkavalja
  1. Patlidžan: Ja sam bila štreber, pa sam u okviru zimnice ostavila u zamrzivaču pečen NEOLJUŠTEN plavi patlidžan, i ovom prilikom ga samo odmrzla, oljuštila od kožice i samlela u blenderu. U koliko koristite svež, izbockaćete ga nožem na pra mesta, stavićete ga u pleh i ispeći nekih pola sata u vreloj rerni (okrenite ga s vremena na vreme), blago prohladiti i oljuštiti, zatim samleti.
  2. Pire: Kao što rekoh, instant pire iz kesice može biti ušteda vremena, sprema se prema uputstvu sa kesice, ili se možete odlučiti za tradicionalno pravljenje pire krompira čiji proces, verujem, ne moram da opisujem, zar ne (ljuštenje, barenje, ceđenje, gnječenje, začinjavanje sa malo mleka i putera-ili bez/po volji)? Sve je jasno.
  3. Dalje: na maslinovom ulju izdinstamo praziluk, crni i beli luk i rendanu šargarepu.

* Kada dinstam ili pržim luk(ove) sa šargarepom za bilo koje jelo, nikada ne dodajem so. Ovog puta to nema veze sa mojom ne konzumacijum soli, već sa nečim drugim. So otpušta vodu, pa tako voda iz povrća izbaci i sve one vitamine i minerale koji su nam iz povrća potrebni, dobar deo ispari, a onaj deo koji ostane, povrće nam se u njemu praktično dinsta. Od te tečnosti celokupno jelo poprimi jedanu malo oporo-slankastu žicu. Ko voli, nije problem. Lično, kada spremam ovu bazičnu masu za mnoga jela, na samom startu luk(ove) i šargarepu blago „posolim“ prstohvatom šećera. Šećer karamelizuje povrće, ne dozvoljava ispuštanje tečnosti, pa samim tim čuva sve potrebne nutrijente iz povrća, što je posebno važno kod repastog povrća kao što je to u ovom slučaju šargarepa. Tako čuvamo betakaroten, minerale, vlakna koji su nam iz šargarepe najpotrebniji. Ali i iz ostalog povrća. Moguće da ste čuli i koristite ovaj mali „trik“, ali u kolikpo niste, evo mogućnosti da probate. Nemojte se plašiti da će vam jelo biti slatko. Možda povuče sltku žicu od nekog drugog sastojka koji za određeno jelo koristite, ali od prstohvata šećera, zasigurno neće. *

Pire nas spreman čeka, a u onu dinstanu masu od povrća dodamo pečeni samleveni paradajz, mlevene orahe i sitno seckane suve šljive, začine, dobro promešamo i još malo prodinstamo,

Ostatak je-slagalica. U vatrostalnu posudu, đuveč ili drugi sud po izvoru, koji ne bi bilo loše malo namastiti po dnu i ivicama na dno stavljamo jednu polovinu pire krompira koji se zatim blago premaže sa polovinom količine (1dl) pasiranog paradajza. Zatim sipamo celokupnu količinu mase od povrća i prelijemo drugom polovinom pire paradajza. Odozgo prekrivamo ostatkom pire krompira koji pospemo rendanim kačkavaljem.

Naša čobanska-pita musaka je spremna za rernu.

* Ovom prilikom sam izabrala nešto manji sud koji je bio dupke popunjen do vrha što mi nije ostavilo prostora da ovu čobansku pita-musaku zalijem bešamel sosom što obično radim. Napominjem da bi bilo lepše i sočnije da sam dodala i bešamel, ali kako ovog puta nisam imala prostora za tako nešto, a bešamel nije neka kvantna fizika, neću vam sada pisati postupak pravljenja. Ima još jela u kojima ga koristim, pa ćemo o njemu u nekom sledećem receptu. *

I evo je!!! Kako su svi sastojci dobrim delom već termički obrađeni, ne treba joj puno vremena u rerni. U vreloj rerni, na najače, sa ventilatorom (ja to tako), jedno 15.-ak minuta je sasvim dovoljno. Ali svako mora ispratiti dužinu pečenja prema jačini i mogućnostima svoje rerne i odrediti koliko joj vremena treba.

Topla. Hrskava spolja. Sočna iznutra.

A najvažnije od svega, Jako ukusna.

Lako se i brzo sprema.

Nemate izgovor, osim da probate.

I javite utiske ????

Da vam je slatko!

Do sledećeg precepta, PRIJATNO!