Šta znamo o alternativnoj medicini, a šta ona zapravo nije?

Verovatno su naše mame, bake I prabake imale najbolje tajne recepte koje bi se mogle biti preteče dobrog dela današnje alternativne medicine: razni čajevi, lekovito bilje, masti i melemi koji nisu propisani od strane konvencionalne medicine. Takvi lekovi se danas mogu definisati kao skup zdravstvenih tehnika koje mogu biti deo tradicije jedne zemlje i koriste se u velikom obimu.

Jedan od sve češćih vidova lečenja je i lečenje alternativnom medicinom. Zablude su velike i ljudi neretko svakojake stvari svrstavaju pod alternativnu medicinu, praveći pritom velike greške.

Da li znamo šta je alternativna medicina?

Da li znamo i razumememo pojam Alternative?

Alternativno zapravi znači svojevoljno, svojenamerno, najbolje rečeno-izborno, dok komplementarno označava nešto dopunsko.

U sistemu alternativen medicine vazan deo celine su emocionalna stanja, dakle ono sto se u klasicnoj nauci naziva „psihosomatika“, s tom razlikom sto se u alternativnim metodama sve posmatra kao dinamicki proces jedne celine, a ne odvojeno jedno od drugog. Kod ljudi je duboko ukorenjen izraz alternativna medicina iako se pod njom ne podrazumeva samo izborna metoda lecenja vec i dopunske metode lecenja koje se dopunjuju sa metodama lecenja u klsaicnoj medicini.

Sistem alternativne medicine je organizovana celina drevnog znanja, pod kojim se podrazumeva poimanje coveka kao jedne celine. Celine uma, duha i fizickog tela.Ovaj sistem podrazumeva holistički pristup čovekovom zdravlju, upravo zato što ga posmatra kao celinu, a ne skupinu organa, tkiva i čelija. Kod alternativne medicine najvažniju ulogu igra emocionalno stanje, odnosno ono što u klasičnoj medicini nazivamo “psihosomatika”.

Kada smo razjasnili neke najosnovnije stvari vezane za alternativnu medicinu, moramo razjasniti šta alternativna medicina jeste, a šta nije, kako se ne bi srljalo u verovanje da sve što je izvan objekta jednog Doma Zdravlja i doktorske ordinacije, spas od nedaća koja su nas zadesila i da nam ništa sem toga nečega ne moće pomoči u izlečenju.

Dakle, postoje nekoliko priznatih tipova alternativne medicine:

– Kiropraktike (prilagođavanje (manipulacije) kičme ili drugih delova tela sa ciljem da se isprave posturalni poblemi-držanje tela-ublaži bol i pomogne prirodnoj sposobnosti tela da se samoizleči)

– Neuropatija (Periferna neuropatija, oštećenja nerava izvan mozga i kočme-preifernog nervnog sistema-koja često uzrokuje slabost, utrnulost i bol, obično u rukama i nogama. Može uticati i na druge delove tela).

– Tradicionalna kineska medicina (drevna koneska nauka o sistemu 5 elemenata, lekovitom bilju, ishrani, fizičkim vežbama), kao i lečenju putem akupunkture (sastoji se od aplikacije vrlo finih iglica, u određene tačke na telu preko kože I često se koristi za lečenje raznih tipova bolova, a sve češće se upotrebljava za poboljšanje opšteg stanja ali I upravljanja stresom) i akupresure (slična tehnici akupresure, s tim da se ne koriste fine iglice nego se pritisak vrši prstima. Pritisak se vrši na određenim tačkama duž telesnih meridijana, da bi stimulisao i uravnotežio protok krvi i energiju, ublažio bol i lečio niz hroničnih, akutnih I degenerativnih stanja)

– Tradicionalno indijsko lečenje (ajurveda-zasnovano na posmatranju prirode i prilagođavanju čoveka prirodnim zakonima koji uključuje specifičan način ishrane pomoću ishrane prilagođene konstituciji čoveka , lečenje biljem i biljnim preparatima, specifičan sistem vežbi, masaže i meditacije)

– Homeopatija (sistem u kome način ishrane nema posebnu ulogu. Ima individualan pristup čoveku i deluje po principu “slično se sličnim leči”),

i mogu da se koriste kao dopuna konvencionalnoj medicini.

Takođe u alternatinu medicinu spadaju i tehnike uma i tela koji se zasnivaju na teoriji da emocionalni i mentalni faktori utiču na regulaciju fizičkog zdravlja. Ove tehnike deluju na hormonalne, imunološke i neurološke veze, a u njih spadaju:

– Hipnoterapija ili hipnoza (predstavlja moćno i efikasno sredstvo  za poboljšanje zdravlja i blagostanja ljudi. Iako pojedinci zabrinuto hipnoterapiju smatraju psihološkim tretmanom, obično zbog zabluda prikazanih na telefiziji kroz filmove i serije, mnoga istraživanja su pokazala efikasnost u rešavanju mnoštva problema. Hipnoza NIJE stanje dubokog sna u kome pacijent gubi volju, kontrolu i svest, veću se odlikuje uvođenjem pacijenta u stanej zvano trans u kome je on zapravo u poboljšanom stanju svesti, potpuno se koncentrišući na ono što mu terapeut govori. Od velike je važnosti da se pacijent pusti i prepusti kako bi mogla da se odradi hipnoza. Trans se koristi kao emocionalni dezinhibitor, a sugestija se koristi za provociranje promena u kognitivnim, fiziološkim, emocionalnim i bihevioralnim procesima kod pacijenata na koji će hipnotički predlozi funkcionisati do granice koju on smatra odgovaarajućom).

– Relaksacija i meditacija

Sledeća grupa terapija koja takođe spadaju u alternativnu medicinu sus takođe i tretmani na biološkoj osnovi i u kojima se u praksi koriste supstance koje menjaju zdravstveni status korisnika. U njih spadaju:

– Fototerapija (terapija lečenja lekovitim biljkama, nauka bazirana na proučavanaju i upotrebi biljaka, biljnih proizvoda u terapeutske svthe: ublažavanje simptoma, sprečavanje bolesti i vraćanje zdravlja)

– Biološka terapija (Vrsta lečenja u kojoj se supstance koje stvarajuu živi organizmi koriste za lečenje bolesti. Ove supstance se “prave” prirodno u telu ili “veštački” u laboratoriji. Vrste bioloških terapija uključuju imunoterapiju (poput citokina, vakcina za lečenje raka i neka antitela) i neke ciljane terapije. Biološkom terapijom se takođe naziva i terapija modifikatorom biološkog odgovora/MBO).

– helaciona terapija (vrsta terapije koja se koristi za bezbedno uklanjanje viška otrova iz tela, a naaročito teških metala. Helacioni agensi se vezuju za teške toksilne metale (živa, kadmijum, olovo, aluminijum dr.) i onda se izbacuju iz tela. Ova vrsta terapije je posebno korisna u slučaju poremećaja cirkulacije, ateroskleroze, multiple skleroze, Alchajmerove i parkinsonove bolesti, gastritisa, gangrene itd…)

– Ortomolekularna terapija (Termin „ortomolekularan“ znači „pravi molekuli u pravim količinama“. Fokus ove grane medicine je na upotrebi neophodnih nutricionih molekula u odgovarajućim količinama za određenu osobu. Ortomolekularna medicina je kombinacija komplementarne i alternativne medicine koja teži ka održavanju zdravlja i tretiranju ili sprečavanju bolesti putem optimizacije nutricionog unosa i/li propisivanja suplemenata. Ovaj pristup se iz tog razloga ponekad naziva megavitaminska terapija jer je ova praksa evoluirala iz doze vitamina i minerala koje su mnogo veće od preporučenog referentnog dijetarnog unosa).

Jedna od glavnih karakteristika alternativne medicine je da se u tretmanima ne koriste kontrolisani lekovi, antibiotici (protiv bakterija) ili drugi lekovi. Sve češće se koriste lekovite biljke kao alternativa za lečenje bolesti.  Pored ovoga, fokus lečenja je uvek na pojedincu, a ne na simptomima koje on ima. Drugim rečima, alternativna medicina leči i telo, um i emocije pacijenta, deluje na energiju, kvantnu fiziku i ravnotežu pojedinca.

Ova vrsta medicine može bitno poboljšati kvalite onih koji je prihvate i usvoje. Evo i nekoliko primera:
– Pomaže ljudima da efikasnije dišu-što je posebno korisno za pacijente sa astmom.

– korisna je za borbu protiv stresa

– Pomaže u ublažavanju oboljenja respitarornog sistema

– Pogodan način za smanjenje rizika od anksioznosti I depresije, pa utiče na smirenos pacijenta

– Delotvorna na probleme u gastrointestinalnom i probavnom traktu

– Pomaže u borbi protiv lokalizovanog bola

– Poboljšava držanje tela

– Pomaže u razumevanju i poboljšanju aspekata ponašanja.

Alternativna medicina dobija sve više prostora jer se interesovanje za što prirodnije tretmane neumetno povećava.

Šta NIJE alternativna medicina?

U vremena kada medicina kakvu danas poznajemo još nije postojala, jedini lekari su zapravo bili vračevi i iscelitelji. Kako su ljudi veoma malo ili ni malo inali o svom zdravstvenom stanju, imunološkom mehanizmu bilo je lako poverovari da upravo oni imaju lek za svako stanje za koje bi im bila potrebna pomoć. Samim tim, naizgled je delovalo kao da “krila slepog miša i pauka” zaista imaju efeketa.

Razvitkom medicine došlo je do odvajanja na poklonike tradicionalne i savremene medicine, pa i danas ne samo da postoje ta dva tabora, nego i ceo dijapazon između njih, a predstavljaju ih ljudi koji su ostali u nekom “među prostoru” izmežu plemenskog vrača i savremenog lekara, pa se tako “leče” u raznim “čardacima ni na nebi ni na zemlji” sličnim metodama.

Maskirani u velike naučnike koji su prošli svetske kongrese, okačili gomile diploma na zidove svojih kvazi ordinacija da sve dodatno deluje impozantnije, propagiraju čuda u koja “samo treba verovati” i striktno pratiti uputstva, jel nema toga što oni tom svojom “XY medicinom” nisu uspeli da izleče. Lečili su i poznate, mlade i stare, teško bolestne, bolesike u terminalnim fazama, bolesti su odlazile kao rukom odnešene. Svojim imidžem nauke i naučnika skupo naplaćuju svoju, neynanjem sputanu želju da budu ono što nisu-lekari, nekritički se odnoseći prema svojim postupcima i neodgovornošću za zdravlje , pa i živote svojih pacijenata koji su u njima našli nekakvu “slamku spasa”.

A za potencijalne pacijente, to je najopasnija grupa. Nema novine, reklameletka, poziva koji nudi i nude lekove, metode i tretmane za sve moguće postojeće bolesti. Razne trave, melemi, kreme, tablete, čajevi, suplementi, flasteri, steznici, sprave za vežbanje, aparati koji vas skeniraju i poznaju vas bolje od vas samih-i rešavaju sve. Boli te oko, u stvari problem je u jetri. 6 vrsti čaja, seanse na 2x mesečno, svaka po par desetina evra. A ima i gorih varijanti. Bravih vradžbina. Kao iz dečijih bajki.

Ono koji pokušavaja da prodaju sva ova navedena sredstva, nipošto nije znanje, iskustvo, praksa, kvalitet da pomognu u očuvanju nečijeg zdravlja, nego manipulatornu sposobnost da ostave utisak na potencijalne konzumatore istih.  Neretko je ovde reč i o veštim kreatorima marketinškog nastupa koji uspevaju da se posluže i vrlo perfidnim neistinama izrečenim u formi istine.

U poslednej vreme, proizvođačima raznih bogom danih sredstava i uvoznicima raznorazne aparature koju neretko needukovano koriste, pomaže i stručno medicinsko osoblje, naime, gomila mladih ljudi koja je bez posla, čeka na zaposlenje, pa čak i lekaari cenjeni u svojoj struci po penzionisanju. Vešto smo od strane takvih uvereni da je više nego očigledno da u današnjim kriznim vremenima erozija morala učinila da ne postoji institucija koja je voljna da zaštiti obične male ljude, sa velikim problemima. Taj običan mali čovek onda (opravdano?) pomisli: “Pa šta mi onda drugo preostaje?”

Jedina sigurna zaštita protiv nadrilekarstva i pseudonauke jeste jasan kritički stav. Nije ga lako izgraditi jel se pseudonauka vešto ovlači u ruho nauke. Neki slučajevi to jasno ilustruju, ali daleko od toga da su oni u manjini. Skoro svaki oglas ili preporuka iza kojih stoji prevara, krije se iza neke naučne institucije, najčešće stranog, nama nebitnog naziva, ali lepo zvuči, koja je testirala dotični proizvod ili metod lečenja. Iako garantuju efikasnost svog proizvoda, on u najvećem broju slučajeva samo potvrđuje da proizvod koji se kupuje ili konzumira u nekoj tzv. ordinaciji, sadrži štetne i otrovne materije, mnoge neproverene supstance, i sl. Nešto slično kao kada bi svako od nas napravio svoj “čarobni lek”: pomešao so i šećer i brašno i prodavao kao spaasiteljsko sredstvo protiv infarkta miokarda. Internet je pun svakakvih sajtova, aplikacija, malo umešniji u informatici lako će napraviti program po kome mogu kompjuterski da prate vibracije i frekvencu nečijeg organizma, pa još ako mogu malo novčanih sredstava da ulože i kupe neki od aparata koji navodno energetski leči sve od upetljane vlasi kose, preko krmelja u oku, mačije ogrebotine na ruci, uraslog nokta na nozi, a o ozbiljnim bolestima da i ne govorimo. To vam je zasigurno izlečeno uz par seansi nošenjem čudotvornog medaljona obešenog na običnu vrpcu, izgleda kao senzor ključ koji mnogi koristimo za otvaranje ulaznih vrata u zgradu… Samo je pitanje koliko smo beznadežni i spremni da se upustimo u avanturu od nekoliko seansi, za ne tako male pare. Bioenergetičari, “treća oka” i slični moguli kojima je od prirode i Boga dat dar da isceljuju su posebna vrsta hohštaplera koja od mučenika kojima je duša u nosu, bez imalo morala, stifa i sramaizvlače i ono poslednje preostalo u borbi protiv nedaće.

Mislim da smo i više nego slikovito objasnili šta NIJE alternativna medicina. Svako zdravorazuman, ma koliko u teškoj situaciji bio, ne bi smeo da poklekne i podlegne podvrgavanju sopstvenog bića ovakvim načinima nadri lečenja. Svako, apsolutno, ima pravo na svoj izbor, ali ne zaboravimo da pre ili kasnije, kada zaškripi, bude minut do dvanesdt i osvestimo da smo u zaista lošoj situaciji, okrećemo se tradicionalnoj medicini. Jel kada vam pozli u sred noći, neće vas primmiti “šaman” koji vam je mesecima pre toga kačio namagnetisano klatno kao ovci klepetušu i lečio zubobolju preko dvanaestopalačnog creva bioenergijom i uvezenim čajevima koji samo on “ekskluzivno ima pravo i licencu da uveze”, nego se uhvatite za telefon i okrenete 194, u najboljoj varijanti sednete u kola i zapucate u Urgentni.

Ne igrajte se neproverenim stvarima. A neproverenih primera prevara je oko nas mnogo. Akao već želite dodatni tip i pomoć u lečenju, dobro se raspitajte o zvaničnim i priznatim metodama alternativne medicine koja se kombinuje sa tradicionalnom.

Čuvajte svoje zdravlje.

Do vas je na koji način.

Da ste mi zdravi!